Kako li je on uspješan!

Ovo je priča o komunikacijskim obrascima i porukama koje dobivamo svakodnevno. Osobito u situacijama ukoliko nešto radimo drugačije.

Usmjeri se na ono što imaš

Priča nastala mojim promatranjem svijeta i načina na koji često opstruiramo sami sebe. Ovo je priča o izgovorima i priča o prilikama.

Samo slušaj što ti klinac govori

Nema uspješne formule kako biti bolji roditelj. Postoje mnogi korisni savjeti i pregršt iskustava o kojima učim.

Maji kolege ne daju raditi

Jedno od najčešćih pitanja vezano uz coaching je koji su to problemi, situacije i slučajevi za koje se traži coaching podrška. Dijelim s vama prvi u nizu primjera. Prilagodila sam ga naravno poštujući privatnost klijenata i pojednostavila priču za potrebe primjera. Na kraju priče je i jedan mali, jednostavni zadatak koji možete primijeniti na različite situacije s kojima se susrećete, a koji će pomoći u stjecanju doživljaja. Maja je zaposlenica u jednom većem poduzeću. Radi t

Deset čestih pitanja o coachingu

Imam vam nešto za reći, sigurna sam više no ikad da smo danas zreli za promjene! Svakim danom se sve više okrećemo sebi i pitamo se što želimo. Sve više propitujemo naše vrijednosti i htjenja. Naše misli okupira potreba za promjenom. Mnogi već rade puno malih koraka koji ih vode u tom smjeru. Brinemo sve više o našem mentalnom zdravlju, fizičkoj snazi i započeli smo proces promjene koji nam ukazuje kako je snaga u nama. Sve manje čekamo druge da nam se dogode, a sve više otkr

Dosta mi je više tih Life Coacheva!

Ne sjećam se da sam ikad čula neku pozitivnu priču ili komentar za titulu „Life Coach“. Kad god je moguće zbijaju se šale na račun tih koji prodaju maglu. Onih naivaca koji koriste njihove usluge. Onda se uvijek nađe neki stručnjak javno priznate profesije kao na primjer, u jednom nedavnom primjeru u Hrvatskoj, psihijatar koji onda u javnost iznosi tvrdnje kako se tu radi o nadriliječništvu i slično. Zavladala je čak i određena doza straha da je to nešto jako, jako upitno i l

Želim živjeti u Barceloni mjesec dana godišnje, raditi 5 sati dnevno, pisati….

Ovo je priča o mom rastu uz podršku coachinga. Pišem ju dvije godine nakon završetka intenzivne coaching edukacije i prvog iskustva coaching podrške. Ja sam osoba koja je smatrala kako je coaching velika prevara! Oni koji me poznaju znaju da sam po obrazovanju socijalna radnica i da od prvog dana studiranja radim na pružanju podrške ljudima, izgradnji ljudskih resursa i razvojnim projektima na način koji za našu praksu socijalnog rada predstavljaju tešku alternativu. Od prvog

Slobodni strijelac ili sigurna luka – vi sami ili kao dio tvrtke

Sjećam se prve osobe, potencijalne klijentice koju sam odbila. Osjećaj dogovora oko posla je bio mučan. Bila sam tek otvorila ured i započela sa samostalnim radom. Došla je po preporuci i inzistirala da mi plati tek kada ona ostvari uspjeh u svom poslu. Znam, sada ste zbunjeni. Naime, radi se o pripremi projekta. Tema koja kao poslovna prilika zanima mnoge od vas. To je situacija u kojoj klijenti žele dogovor prema kojem će oni platiti vaš rad tek ukoliko njihov prijedlog pro

A tko vam je to radio?

Kada sam razmišljala o temi ove priče krenula sam od negativnog iskustva kojeg sam uočila zbog učestalog ponavljanja u određenim životnim situacijama. Međutim, u procesu stvaranja priče shvatila sam kako je sam naslov utoliko nedorečen jer promatrajući ga s pozitivnog stanovišta, on naprotiv može biti vrlo poticajan. Stoga, pokušajmo razmotriti dvije priče istog pitanja. Pozitiva „A tko vam je to radio?“ kao pitanje na oduševljenje uslugom stavlja nas u poziciju da se hvalimo

Što kad vam ukradu ideju?

Često mi se jave kolege ili polaznici mojih edukacija kako bi mi prijavili korištenje neke moje izjave, primjera, materijala i slično u radu nekog drugog stručnjaka/inje. Budu vidno uzrujani i razočarani da kako je to moguće, jesu li me pitali, da li ja to znam itd. Uvijek se tu postavi pitanje: „Što ćeš sada učiniti?“ Moje odgovor je gotov uvijek isti: „Apsolutno ništa!“ Naime, moj stav je da kako sve što pišem i govorim radim sa svrhom upravo kako bi drugi učili, a i ja zaj

Tko čeka, taj dočeka

Svaka blog rubrika koju pokrenem rezultat je velikog broja ideja koje su se akumulirale vremenom. U početku sam uvijek brinula da li ću imati dovoljno tema nakon prvih pet. Sada vam samo mogu potvrditi kako teme, kao i sve u poslu samo dolazi. Teme dolaze k meni, otkrivam ih u razgovorima s kolegama suradnicima i onima kojima sam mentorica. Naprosto, počeli smo više pričati, a ja nekako svaku temu okrenem u korist nove priče. Za sada mi jako dobro ide povezivanje primjera pos

Oni uvijek ne mogu, a vi uvijek morate

Jedan od mojih mentora je stručnjak koji apsolutno ništa ne komplicira. Svaki zadatak koji dobije odmah odradi i ima stav: „Idemo ovo odmah završiti i onda radimo što želimo.“ On se npr. u pauzama dok čeka opušta igrajući igrice. Ja naravno nikada ne dođem do te faze jer uvijek imam još nešto negdje za obaviti, i naravno, ja ne igram igrice. Uvijek kada zapadnem u krizu da mi se nešto nikako ne da, sjetim se njega i vidim kako on već odrađuje posao bez lamentiranja i propitiv

Nikada nije do sustava, uvijek je do ljudi

Iskustvo s kojim započinjem današnju priču nosi me 30 godina unatrag. Na sami kraj 80-tih kada sam se upisivala u srednju školu. Moja situacija je tada bila specifična jer sam pri tom upisu bila sama. Mama je umrla godinu dana ranije, a tata je hvatao posao za poslom i u to vrijeme je bio na terenu u Moskvi. U to vrijeme nismo bili opterećeni da se netko tko je dobro napisao prijemni i imao donekle pristojne ocijene neće upisati u školu. Znala sam da puno ovisi o tome kako ću

Što bih si kupila za tvoj honorar

Ima jedna istina o honoraru o kojoj se volim često šaliti, a to je da nam iznos honorara nikada nije dovoljan. Čak i onda kada pogodimo posao po cijeni iznad očekivane, kada je klijent pristao na cijenu odmah, uvijek se nakon nekog vremena pojavi onaj crvi koji te škaklja i propituje da li si mogla više. To je gola istina svih nas! Netko će reći prokletstvo novca, a netko kako je to dio igre. Nas samih sa sobom, nas protiv vas, njih i tako u krug. Smeta nas kada drugi komenti

Možemo mi to!

Mislili smo da nema šanse da nas pogodi! Još samo da nas napadnu vanzemaljci i sve smo doživjeli. I sve ćemo preživjeti! Imamo osjećaj nemoći, ali nas najsnažnije pogađa osjećaj što su nas izbacili iz naše zone komfora. E, pa hajde sada da vidimo kako možemo primijeniti sve one naše pozitiva poruke koje smo proteklih godina ponavljali i hvalili se njima kao formulama našeg uspjeha. Pusti! Moraš pustiti, ne može ništa na silu. Jesmo li već bili u situaciji da smo nestrpljivi j

Ma novci nisu problem

Jedno od pitanja na koje do danas nisam dobila odgovor je zašto onima koji kupuju intelektualnu uslugu treba 30, 45, pa čak i 60 dana da bi platili uslugu nakon isporuke. U slučaju razvojnih projekata najčešće nije dovoljno da vi pružite uslugu nego tada još nekolicina ljudi (od kojih većina niti ne zna tko ste vi, što ste i kada radili) treba staviti svoj potpis na vašu satnicu kako bi potvrdili da ste vi posao radili. Tako da onda često od vremena kada ste vi uslugu uistinu

Ti si se baš fino ušemila

Stručno znanje da ga tako nazovemo je samo djelić priče koju treba imati jedan konzultant/ica. Ostalo su godine iskustava u kojima ste sretali ljude, doživjeli paradokse i uspjehe koje ne možete ponoviti jer su promjene brze i formula uspjeha danas možda neće vrijediti sutra. Doživjela sam da nudim besplatne edukacije na temu EU fondova i pripreme EU projekata u centru Zagreba za male i srednje poduzetnike i da jedva okupim grupu od 20 sudionika. Doživjela sam da u Slavoniji

Trebamo li klijentu reći što ne valja?

Za uspješan početak moje konzultantske karijere zahvalna sam osobi imena Ivana Laginja koja je u ključnom trenutku selekcije za jedan intenzivan trening za trenere stala u moju obranu i izgovorila: „Mi želimo stvoriti grupu ljudi koja će podučavati i savjetovati druge. Ti ljudi moraju kao Andreja Tonč biti u stanju reći što je to što ne valja.“ Priča se događa 1998. godine. Tada imam 22 godine i upravo sam diplomirala. U prezentaciji koju sam držala u tom selekcijskom procesu

A zašto nekoga ne angažiraš?

Kako se moj posao razvijao, tako mi je prilazilo sve više kolega i kolegica, prijatelja i prijateljica sa idejom kako bi mi mogli raditi nešto zajedno. Točnije, kako bi mogli raditi sa mnom ili za mene. U to vrijeme nisam sebe doživljavala kao brend već sam išla ka tome da moj d.o.o. širim i tako razvijam poslovanje. I tako, počeli su se u mom uredu redati ljudi dobre volje, ali kratkog trajanja. Najdulji vijek trajanja bio je 3 mjeseca. Bilo je nama fino jer sve su to moji d