Jedno od najčešćih pitanja vezano uz coaching je koji su to problemi, situacije i slučajevi za koje se traži coaching podrška. Dijelim s vama prvi u nizu primjera. Prilagodila sam ga naravno poštujući privatnost klijenata i pojednostavila priču za potrebe primjera. Na kraju priče je i jedan mali, jednostavni zadatak koji možete primijeniti na različite situacije s kojima se susrećete, a koji će pomoći u stjecanju doživljaja.
Maja je zaposlenica u jednom većem poduzeću. Radi tamo 5 godina kao Voditeljica odjela za razvoj poslovanja. Na coaching sesiju došla je tražeći podršku u razrješenju situacije s kojom se susreće na poslu.
„Volim svoj posao. Jako sam sretna što imam priliku raditi na razvoju poslovanja, kreiranju novih projekata i gledati promjene koje se događaju. No, imam veliki problem s kolegama. Naime, ja naprosto od njih ne mogu raditi! Stalno netko nešto treba, stalno se traže i održavaju sastanci. Naprosto, ukoliko želim završiti posao koji sam planirala taj dan, moram ostati na poslu nakon završetka radnog vremena. Sada me to već jako umara i ide mi sve više na živce. Nije mi jasno kako oni ne vide da me toliko ometaju!“
Coaching kao oblik podrške i osnaživanja usmjeren je isključivo na osobu koja je zatražila tu podršku i na cilj koji želi postići kroz tu podršku. Usmjereni smo na Majine želje, očekivanja, kapacitete i resurse. Ne bavimo se analizom organizacijske strukture poduzeća u kojem radi. Ne zanimaju nas njene kolege osim ukoliko prema Majinom mišljenju netko baš od njih predstavlja snažan resurs za podršku. Usmjereni smo na to što Maja želi i može kako bi potaknula proces dolaska do željene promjene.
Tijekom prvog coaching susreta Maja dolazi do uvida kako je u stvari ljuta na sebe jer ne zna kako reći NE. Svaki puta kada bi i mogla reći da nešto ne može ili da npr. nema vremena, ona ustukne. Smatra kako bi takva reakcija bila previše agresivna, a ona zazire od situacija koje uključuju povišene tonove, rasprave i eventualne trzavice. No, odlučna je u odluci da nešto promijeni u svom ponašanju i pristupu poslu.
Svaki coaching susret završava kreiranjem popisa akcijskih koraka koje klijent sam definira. U tom procesu vodi se računa da su koraci specifični, mjerljivi i ostvarivi. Nije bitna količina već ono što klijent smatra realnim i ostvarivim. S prvog coaching susreta Maja odlazi sa planom koji uključuje sljedeće:
Do narednog coaching susreta za tri tjedna, Maja će:
Pripremiti prijedlog rasporeda održavanja sastanaka i predstaviti ga članovima njenog tima.
Također, pripremit će prijedlog kriterija prema kojima članovi tima mogu organizirati i pojedinačne sastanke bez njenog prisustva.
Objavit će kako u vremenu od 15 – 17h neće biti dostupna za sastanke i konzultacije.
Voditi bilješke za situacije u kojima je željela reći NE, a to nije učinila.
U narednom susretu Maja dijeli svoje iskustvo provedbe akcijskih koraka i uvide do kojih je došla.
Za potrebe ove priče, reći ćemo kako je Maja provela sve korake koje je planirala te je uvidjela da upravo sama doprinosi dugim sastancima jer se prepusti diskusiji, ne vodi računa o vremenu i strukturi sastanka. Nemogućnost izgovaranja NE je povezala sa potrebom da u stvari čuje što se dogodilo u određenoj situaciji i da osigura svoju daljnju kontrolu nad situacijom.
Obzirom da Maja želi i dalje raditi na svom cilju koji uključuje povećanje njene učinkovitosti i zadovoljstva obavljenim poslom i načinom komunikacije, kroz coaching podršku nastavlja raditi na vještinama vođenja sastanka, određivanja prioriteta i davanja povratne informacije kolegama.
Osvijestila je kako svakako treba raditi na vještini delegiranja zadataka i odgovornosti. No, u ovom coaching ciklusu joj to ipak neće biti cilj.
Ono što želim još podijeliti s vama kako bi stekli što jasniju sliku o tome što je coaching, je to da je uloga coacha u cijelom procesu neutralna. Coach ne analizira, ne vrednuje i ne osuđuje. Ne bavimo se analizom Majinih kolega. Ne uvjeravamo Maju kako bi trebala raditi na vještinama delegiranja.
U coaching procesu važan je Majin cilj i smatra li Maja da ga postiže u skladu sa svojim željama, sposobnostima i vrijednostima te kako se pri tome osjeća. Ukratko, Majina predanost postizanju željene promjena je formula uspjeha.
Završimo i mi onda ovu priču jednim zadatkom za sve nas, a vezano upravo uz posao koji radimo i situaciju u kojoj smo se gotovo svi našli. Kada kažemo: „Više mi je dosta tog mog posla i stalno neke krizne situacije!“, razmislimo na trenutak o tome što u stvari želimo reći, čega nam je dosta.
Moj je prijedlog da odgovore zapišemo. Nema točnih i netočnih odgovora. Pišemo što nam prvo padne na pamet kada želimo reći čega nam je dosta. To mogu biti rečenice ili natuknice, a svrha ovog pisanja je steći uvid u ono što smo izgovorili, tj. „izbacili“ iz sebe. Važno je da u tom pisanju obratimo pažnju da li nas nešto više ili manje smeta, potiče više ili manje snažne emocije. Kada završimo pisanje, ostaje nam još pogledati napisano i zapitati se zašto nam je baš toga svega napisanog dosta.
Mali zadatak koji će nam dati neke nove uvide. Jedan samo mali korak koji možemo primijeniti u raznim situacijama nezadovoljstva i na taj način potaknuti proces promjene.
Za sva pitanja slobodno mi pišite na info@andrejatonc.hr.