Prošao je tjedan pun on-line sastanaka, zamornog gledanja u ekran i glavobolja od svijetla kamere. Bio je to i tjedan susreta sa mnogim stručnjacima iz različitih zemalja. Tjedan razgovora sa ljudima koje još nisam imala prilike upoznati uživo, a opet ljudi s kojima imam puno toga zajedničkog.
Kao i u uvijek u životu, dovoljan je jedan susret da te podigne. Potakne jednu misao koja donosi novu i onda krene stvaranje. Ushićenje jedne spoznaje poželiš dijeliti dalje, pričati o tome. Ponekad zastaneš i pomisliš: „Ali to je tako očigledno, a opet i dalje vrijedno za ispričati.“
Jedno od bezvremenskih pitanja je i ono „Kako biti uspješan?“. Želimo čuti formule uspjeha. Spremni i odlučni kako bismo ih odmah primijenili. A opet, vrlo često ostanemo na razini sakupljača ideja i formula, jer uvijek, ali baš uvijek najteži dio promijene je onaj koji kaže: POKRENI SE, NAPRAVI PRVI KORAK.
Petak je ujutro, pričamo o tome kako su to posljednji poslovni susreti za ovaj tjedan i kako bi radni petak trebao trajati kraće. Završiti ga sa zajedničkim ručkom tima, pa onda otići frizeru. Krenuti u vikend lagano i veselo.
Briga o sebi
Jedna od mojih značajnih spoznaja o uspješnim ljudima je da to nisu oni koji samo neumorno rade i ne staju. Uspješni znaju prije svega odrediti prioritete, a jedan od glavnih je postaviti sebe na prvo mjesto. Biti svjestan važnosti da samo ako smo zdravi, odmorni, osnaženi, opušteni mi možemo stvarati. Mi smo tada u stanju slušati druge i promatrati svijet. Osluškivati što je sve potrebno kako bismo stvorili to novo. Ohrabrili se na novi pristup, na novu akciju.
Briga o sebi uključuje rečenice poput: „Sada je vrijeme za pauzu.“, „Popodne ću provesti uz knjigu.“, „Radila sam cijeli vikend kako bi završila posao na vrijeme.“, „Ponedjeljak će stoga biti moj dan za planinarenje.“, „Rok za izvršenje posla mi je prekratak. Možemo li razgovarati o drugačijoj raspodjeli zadataka?“…..
Povjerenje
Često me pitaju kako u dijelu posla koji se odnosi na kontrolu provedbe EU projekata uspijevam biti uspješna. „Kako ih navedeš da ti kažu što ne valja?“, ili „Kako im kažeš da nešto ne valja?“.
Zavaravamo se da se uspješan odnos gradi tako što komuniciramo samo što je dobro. Onda smo skloni skrivati se iza elektronskih poruka komunicirajući ono što je kao potrebno unaprijediti umjesto da smo to odmah jasno komunicirali.
Povjerenje se gradi komunikacijom koja je iskrena. To je prva lekcija o komunikaciji koju sam naučila još kao studentica. Sjećam se kad sam nakon jedne edukacije o uspješnoj komunikaciji pokušala sa ocem i bratom primijeniti naučeno. Moja namjera je bila manipulativna misleći kako mogu primijeniti formulu pravilnog postavljanja pitanja i dobiti školsku reakciju. To se nije dogodilo.
Na sljedećem susretu edukacije sam podijelila to svoje razočaranje. „Ta vaša formula ne funkcionira!“ rekla sam tada pokojnom dr. Brajši. „Naravno da ne funkcionira!“ odgovorio mi je. „Ne funkcionira zato jer nisi bila iskrena. Taj nedostatak iskrenosti nije bio sadržan u riječima, ali je sigurno bio sadržan u tonu glasa, položaju tvoj tijela, načinu kako si izgovorila tu rečenicu.“.
Povjerenje je situacija u kojoj znamo da je jedino ispravno reći: „Ovo ste formalno napravili u redu, međutim vidite, podaci u ovoj tabeli ukazuju na moguće nepravilnosti. Hajde da pogledamo je li to uistinu nepravilnost ili pogrešno predstavljena informacija.“
Povjerenje ne traži od nas da obećanje da ćemo napraviti nemoguće za drugoga. Povjerenje je naša snaga kojom smo u stanju poslati poruku koja kaže: „Razumijem da vam je teško. Ja sam ovdje kako bih vam pomogla iako to ne znači da će nužno odmah biti bolje.“
Naša briga o sebi gradi povjerenje u odnosu sa drugima. Naša predanost temi kojom se bavimo također. Naše izlaganje situaciji koju bi najradije izbjegli potvrđuje našu stručnost. Slušanje i promatranje svijeta potiče našu kreativnu snagu.
U zraku se osjeća vlaga, no zbog nje smilje jače miriše. Popodne će kiša, ali to je dovoljno upravo rascvjetanoj pelargoniji da uživa u nekoliko zraka sunca. Proljeće ove godine ima posebnu snagu. Čujem pjev ptičica. Kao da ih je ove godine više nego prije. Bude me ujutro, cijeli orkestar se skupi na mom balkonu. Gradske užurbanosti i prometa gotovo da i nema. Ista lokacija, a ipak jedan drugi svijet.