Sjećam se prve osobe, potencijalne klijentice koju sam odbila. Osjećaj dogovora oko posla je bio mučan. Bila sam tek otvorila ured i započela sa samostalnim radom. Došla je po preporuci i inzistirala da mi plati tek kada ona ostvari uspjeh u svom poslu.
Znam, sada ste zbunjeni. Naime, radi se o pripremi projekta. Tema koja kao poslovna prilika zanima mnoge od vas. To je situacija u kojoj klijenti žele dogovor prema kojem će oni platiti vaš rad tek ukoliko njihov prijedlog projekta kojeg ste vi izradili dobije bespovratna sredstva (grant).
Potencijalna klijentica nije bila spremna platiti niti lipu, imala je stav kako bi ja mogla pomoći jer sam ja poduzetnica, a ona traži uslugu za udrugu. Na moj odgovor što očekuje od projekta bio je da si želi povećati plaću do razine kakvu imaju stručnjaci njenog profila u gradskim institucijama.
U pravilu, trebala sam već znati da nešto ne štima jer je došla po preporuci kolege koji se bavi sličnim poslom kao i ja. On je izmanipulirao situaciju na način da ju šalje meni jer sam ja kao bolja od njega. Molio me da im snizim cijenu jer su udruga itd.
Slušajte intuiciju, obratite pažnju kada osjetite nelagodu, dajte si vremena i odlučite što je najbolje za vas!
Tako sam ja postupila tada. Nakon sastanka u kojem sam se osjećala kako me netko davi, predložila sam da se povratno javim.
Za početak, moram probaviti to što mi se događa.
Uđete u frizerski salon u kojem niste bili do tada i kažete kako želite da vam naprave frizuru koja će vam donijeti uspjeh u pronalasku novog poslovnog angažmana i da ćete ih platiti ukoliko pogodite posao.
Moj unutarnji dijalog je glasio:
Ja ne moram raditi s ovom osobom i ne moram se nikome pravdati zašto.
Ovo nije prijedlog za posao već očekivanje da postanem volonterka. Zar ne donosim ja odluku o tome za koga ću volontirati?
Da, treba mi posao. Međutim, zašto ne bih napisala projekt za sebe dok ne pogodim druge poslove? Zašto ne bi razvila novi program edukacije i započela prodaju?
Nakon što sam nazvala gospođu i odbila joj pružanje mojih usluga navodeći razloge koje sam i vama sumirala, nazvala sam kolegicu s kojom sam radila na posljednjem poslu prije ulaska u konzultantski podvig i izrekla ove riječi:
„Biti svoja je tako dobar osjećaj! Energija kada shvatiš da si nešto napravila za sebe i nema više rasprave i pravdanja. Nema, ali!“
Tada sam prvi put doživjela stvarni osjećaj slobode u poslu. Nisam morala prenositi moj razgovor nadređenim i prepričavati što sam ja rekla, a što je ona rekla. Nisam se morala opravdavati da li sam mogla ponuditi ovo ili ono. Nisam bila opterećena sa što ako. Slijedila sam moj unutarnji osjećaj i vodila unutarnji dijalog na temu tko sam ja i što želim od moje poslovne karijere.
Poticaj za ovu priču je bio jedan od upita da li izaći sam na tržite ili raditi kao stručnjak u okviru tvrtke, institucije i sl.
Odgovor na to pitanje vam je vrlo jednostavan i glasi: „Što vi želite?“
Evo nekih od mojih razmišljanja:
- Sloboda je relativan pojam. Meni je sloboda mogućnost da sam sama odgovorna za svoje poslovanje. Međutim, to donosi veliku financijsku nestabilnost. Možda se vi baš zbog toga ne bi osjećali slobodno kao samostalni stručnjak na tržištu. Ja sam odrasla u financijskoj neizvjesnosti radeći na projektima i tražeći novi posao svakih par godina. Prelazak iz sigurnog okruženja tvrtke, a pogotovo institucije vam može biti veliki izazov u tom pogledu. No, ukoliko nema izazova nema niti razvoja.
- Odgovornost za slobodu je velika. Nema više izlika jer je nadređeni tako odlučio, pa zato nismo uspjeli. Morate naučiti živjeti s time da je netko bio bolji, povoljniji, imao vezu. Nema više trošenja vremena na takve razgovore s kolegama uz kavicu. Morate ići dalje kreirati nove prilike uzimajući u obzir naučene lekcije.
- Da biste radili sami, morate moći i željeti puno vremena provesti sami. Možda ćete s vremenom imati nekog suradnika ili asistenta, ali i dalje to nije isto kao i kada ujutro uđete u ured pun ljudi, slavite rođendane i zajedničke uspjehe.
- Edukacije plaćate sami. Novi kompjuter kupujete sami. Možete se šaliti da imate službeni mobitel i auto. Jedino što za njihove troškove morate vi osigurati sredstva.
- Možete u podne završiti radni dan jer vam danas ne ide posao ili ste umorni od intenzivnog rada prijašnjih dana. No, rokovi su i dalje tu, a računi stižu brže nego naplata.
Poruke ove priče su:
Ukoliko ne pokušamo, nikad nećemo saznati.
Učimo iz svakog iskustva. Samostalni izlazak na tržište ne znači da se ne možemo vratiti u sustav.
Osobni integritet gradimo u svim situacijama preuzimajući odgovornost za naše odluke i postupke.
Od sutra krećemo i sa serijalom o razvojnim projektima, a nova priča na vaš zahtjev će biti o „Troškovima samostalnog izlaska na tržište“.
Slobodno mi šaljite svoja pitanja ili teme o kojima želite čitati.
Idemo u susret novom izazovu! Hvala vam što ste uz mene! Čitamo se za tjedan dana!