Muke po indikatorima

Nedavni natječaji raznih EU financijskih instrumenata donijeli su svaki na svoj način neke manje izmjene koje dugoročno idu ka usklađivanju metodologije pripreme prijedloga projekata, naravno onda i  provedbe, ali najvažnije od svega izvještavanja o rezultatima.

Ono o čemu se dugo priča i naočigled provodi sada je recimo to tako jasnije komunicirano.

Veći naglasak je stavljen na rezultate i mjerenje stvarnih promjena kroz indikatore odnosno često nazivane i pokazatelje promjena, tj. uspjeha.

U suštini, ništa se značajno nije promijenilo osim prilagodbe formata od kojeg se očekuje pomoći svima uključenima bolje razumjeti što se želi postići i kako će se to postignuće mjeriti.

Indikatori postaju središte projekta no sada više nisu samo jedna u nizu informacija već zahtjev koji se dodatno treba obrazložiti.

Mnogi će već sada imati komentar da je i do sada bilo tako i da to nije ništa novo. I da, to je istina!

No, istina je i da smo stalno imali prilike čuti povratnu informaciju kako su indikatori većinom „output based“, kako je projektna ideja dobra, ali su indikatori slabi, kako bi trebalo dalje raditi na unaprjeđivanju indikatora itd. Edukacije su održane, usluga pomoć i njega u kući je uspostavljena, istraživanje je provedeno.

Praćenje/monitoring projektnih aktivnosti i osobito ciljne grupe je većinom zadovoljavao potreban minimum u svrhu izvršenja ugovornih obveza, a često su nedostajale informacije tipa:

• Što se događa ili se dogodilo sa onih 20 ljudi koji su pohađali edukaciju?

• Kako je sada bolje korisnicima pomoći i njege u kući?

• Koji je utjecaj provedenog istraživanja?

Novi formati obrazaca za prijavu projekata napokon jasnije uključuju indikatore u opis projekta tražeći elaboraciju logike intervencije u samom opisnom dijelu, a ne samo kratko predstavljanje u logičkoj matrici.

Ova promjena nam je značajna iz nekoliko razloga:

• Na ovaj način bit će lakše procijeniti projekte i pratiti iste jer će pristup provedbi uključivati obuhvatniji okvir za praćenje.

• Također, ovakav pristup bi onda trebao rezultirati i jasnijim predstavljanjem postignuća vodeći nas izvan okvira standardnog izvještavanja o održanoj konferenciji, pruženoj usluzi ili provedenom istraživanju.

Zašto je to tako i zašto baš sada?

Moje je mišljenje da je doprinos ovim novinama promjena političkih snaga u EU parlamentu i često kritiziranje Europske komisije u načinu kako pristupa procesu odabira i praćenja financiranih projekata. Kritike traže jasnije rezultate koji su često, iako ostvareni, imali upravo izazov predstaviti ih i komunicirati na način razumljiv javnosti.

Ova promjena nije velika, ali je značajna i prema mom mišljenju trebala bi pomoći na svim razinama upravljanja projektima.

Nekolicina organizacija s kojima trenutno radim na unaprjeđenju njihovih prijedloga projekata kažu da im je trenutna situacija svojevrsni izlazak iz zone komfora i da se dosta vrpolje, važu kako pristupiti, pa onda krene i panika i tako u krug. Brzo nađemo razloge zašto odgoditi ili odustati.

Moj prijedlog je da ovoj situaciji pristupite na sljedeći način:

• Ovu promjenu treba gledati kao priliku, a ne novo ograničenje i nešto što su opet zakomplicirali.

• Ne odgađajte pisanje projekta na zadnja dva tjedna prije roka.

• Krenite pisati projekt iz vaše zone komfora. Krenite od onoga što vam je poznato i u čemu ste dobri. Takav pristup pomoći će vam da čim prije započnete pisati i odradite većinu posla jer to sve što već znake jako dobro je i dalje potrebno.

• Predstavljanje indikatora kroz različite razine rezultata i detaljne informacije o planiranom napretku vodit će vas kroz proces usklađivanja planiranih aktivnosti i metodologije rada, i najvažnije izgradnje snažnog monitoring pristupa projekta.

Naravno, ukoliko zapnete, znajte da Gospođu konzultanticu uvijek možete kontaktirati za podršku na info@andrejatonc.hr.

Pišite mi gdje zapinjete, a ja obećajem da ću ovu temu nastaviti dalje obrađivati.