Želim započeti edukativni ciklus o razvojnim projektima, pa ovu prvu priču posvećujem pitanjima koje mene najčešće pitaju osobe različitih profila i gotovo iz svih sektora. Uporno koristim termin #razvojniprojekti iako to često nije dovoljno zvučno kao #eufondovi. Istina, prvo više asocira na rad, a drugo na novce. Ono što također uporno govorim o razvojnim projektima je da je sve super, dok ne dođu novci, tada najčešće počinju problemi!
Da bismo izbjegli te probleme, važno je upoznati se s filozofijom razvojne pomoći i zašto od sredstava koje smo dobili kao bespovratnu potporu može boljeti glava, i to jako.
Zašto se uopće dodjeljuju bespovratne potpore (grantovi)?
Urezala mi se u sjećanje situacija gostovanja na jednoj lokalnoj radio stanici i predstavljanja #USAID programa malih grantova. Iako sam se prije početka radio emisije silno potrudila pojasniti novinaru zašto se dodjeljuju sredstva za lokalne zajednice u Hrvatskoj, on je sav sretan što ima priliku biti faca i postaviti nezgodno pitanje meni kao gošći tijekom emisije izgovorio sljedeće : „Jel to nama Amerikanci daju novce zato jer misle da smo nerazvijeni?“. Voljela bih da sam mu tada mogla odgovoriti: „Biste li vi rekli da je vaša lokalna zajednica razvijena ili nerazvijena?“ Naime, ima jedna igra koje se volimo igrati, a to je da imamo jako visoko mišljenje o sebi sve do trenutka kada vidimo da možemo doći do novca za koji trebamo odigrati ulogu manje razvijenih. Tada smo spremni ogoliti dušu i predstaviti situaciju puno lošijom nego što to ona uistinu jest.
Bespovratne potpore dodjeljuju se u svrhu provedbe nekog programa ili projekta. Imaju za cilj promovirati npr. rad neke tvrtke kao dio strategije odgovornog poslovanja. Privatne zaklade i fondacije mogu imati za cilj promovirati npr. rad nekog književnika, očuvanje nekog geografskog područja, pružiti pomoć zajednici pogođenoj elementarnom nepogodom itd. No, ono što nas najviše zanima su sredstva koja se dodjeljuju iz javnih proračuna. To su sredstva raznih razvojnih agencija koje rade u ime svojih vlada. To su također i sredstva ministarstava, županija, gradova i općina koji također imaju svoje razvojne ciljeve. Tu također spadaju i EU fondovi.
Kao što ste možda primijetili, ključni termin koji se spominje su #razvojniciljevi. Ti ciljevi dio su razvojnih strategija, planova, proračuna koji imaju za svrhu ostvariti #promjene. Povećati zaposlenost, ojačati konkurentnost, pomoći ranjivim skupinama da se uključe na tržište rada, potaknuti inovacije, ojačati IT infrastrukturu itd.
Frend i ja smo si baš razmišljali kako bi bilo dobro ležati na plaži na Cresu i promatrati bjeloglave supove. Jel možemo za to dobiti novce iz nekog fonda?
Da mi je euro za svako pitanje iz ove kategorije. Već bi imala svoja fond! Odgovor na ovo pitanje glasi: „Teoretski i da. No, možda biste trebali provjeriti da li je npr. zaštita prirode prioritet u financiranju i ukoliko je da li je za ovo što vi želite raditi moguće dobiti sredstva. No, bilo bi dobro informirati se i o tome da bjeloglave supove na Cresu već netko promatra. Istina, mislim da ta ekipa baš ne leži na plaži, ali znam da već sigurno više od 20 godina predano rade na promatranju i zaštiti.“
Suština mog odgovora je u tome da ja važno imati iskustvo rada u određenom području, znanje o aktualnostima i potrebama te informaciju tko se još time bavi. Ukoliko nemate ove osnovne informacije, tada niti ne možete krenuti u ozbiljnu pripremu prijedloga projekta.
Kako da pripremimo dobar projekt i dobijemo novce? Kasnije ćemo se već snaći.
Omjer interesa za edukacije o pripremi prijedloga projekta i edukacije o provedbi projekta je 80% – 20%. Naime, vodimo se time da je ključno znanje potrebno predstaviti u prijedlogu projekta. To je naravno točno i jedan od kriterija za dodjelu potpore. No, ukoliko smo u prijedlogu projekta pisali da imamo potrebno iskustvo, zašto onda imamo toliko problema u provedbi? Mnogi će se sada ljutiti jer smatraju kako su glavni problemi u tome što npr. razna tijela zadužena za upravljanje EU fondovima traže puno. Slažem se. To je trenutno veliki problem u Hrvatskoj. No, ovi problemi postojali su i ranije, bili su prisutni i kada se tražilo puno, puno, puno manje, u okviru drugih fondova i donatorskih programa.
Razlog tome je naša nedovoljna pripremljenost kada se radi o pravilima i procedurama koje moramo poštivati kada potpišemo ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava. U praksi to izgleda tako da se krene u provedbu programa bez jasno postavljene strukture upravljanja projektom i monitoring plana. Zatim se razdvajaju poslovi na program i financije, pa se rade propusti u procedurama nabave, vidljivosti, osiguranje programske dokumentacije koja treba biti prilog financijskoj itd.
Najčešći pogrešan stav je: „Mi smo to tako i prije radili.“ Stvarnost je takva da svakoj novoj prilici treba pristupati kao da vam je prvi puta i provjeriti pravila igre. Također, treba raditi na uspostavi tima koji će biti posvećen poslovima upravljanja projektom. To znači da osoba koja je na poziciji Voditelja/ice projekta ne može biti i Socijalni radnik, i voditi radionice i pripremati dokumentaciju za javnu nabavu i brinuti da li se ostale aktivnosti provode prema planu itd.
Od idućeg priloga, pa nadalje pisat ću o pripremi, razvoju i provedbi razvojnih projekata. Za neke će ove teme biti previše bazične, dok će nekima biti novost. Iako imam namjeru napraviti određeni balans, moj cilj je ipak edukativan i usmjeren na one koji tek uče o razvojnim projektima ili nadograđuju postojeće znanje. Također, bit ću posvećena dobrim dijelom pretpristupnom programu EU IPA (eng. Instrument for Pre-Accession). Srijeda će svakako biti dan posvećen razvojnim projektima.