Ovo je još jedna roditeljska priča koje volim dijeliti i povlačiti paralelu sa situacijama na poslu. Nadam se da će vam biti zanimljiva i poticajna bilo za komunikaciju s vašom djecom, kolegama ili prijateljima.
Način kako komuniciramo, razmišljamo, reagiramo predstavlja obrasce koje koristimo u različitim sferama života. Zanimljivo je osvijestiti što nas potiče i što nas ograničava, što su naši izgovori i što nas ohrabruje na uspješnu provedbu akcija.
Jučer su osmaši imali školska natjecanja iz Engleskog jezika. Moj sin Josip nestrpljivo je čekao priliku za to natjecanje. Smatra se već dugo spremnim, no ovo je za njega bila prilika da izvan okruženja razreda i škole za strane jezike provjeri koliko to on u stvari zna.
Uzbuđenje je bilo veliko, pripremalo se vježbajući na prijašnjim testovima. Sve je išlo kako treba, zadaci se nisu činili toliko zahtjevni.
No onda se odjednom počela stvarati panika na području tzv. pitanja iz kulture, jer je jedno od njih bilo u kojem gradu je rođen Justin Bieber.
I znate kako onda to krene, osvrnite se samo u svom radnom okruženju, nabacite ovu priču i evo divne prilike za raspravu koja ide otprilike ovako „Ovi što kreiraju testove stvarno nisu normalni! Kuda ide ovaj svijet kada je to pitanje iz kulture?“.
„Mislim da sam ispit napisao jako dobro, no vidjet ćemo što kažu rezultati. Najviše me odmah na početku naživciralo kad sam vidio da ima jako puno zadataka koji su čitanje s razumijevanjem. Ne volim te zadatke jer uvijek imaju neku glupu logiku što je točan odgovor i ne dopuštaju mogućnost da i nešto drugo bude točan odgovor.“
Tako je Josip započeo svoju priču na temu kako je bilo na ispitu.
„Jedan od tekstova bio je o otoku Visu, pa zamisli, napisali su kako se od Visa do Komiže može doći autobusom ili taxijem. Ja sam im onda nadopisao sa strane da se može doći i autom. Onda su tamo pisali o Modroj špilji i kako su ju otkrili na otoku Biševu, ali nisu spomenuli onog Austrijanca….“ prepričavao je Josip sve što ga je naživciralo.
Osim što je zanimljivo slušati klinca kad s toliko uzbuđenja prepričava cijeli doživljaj, zanimljivo mi je bilo i obratiti pažnju na to kako je njegov pritisak rastao. Započeo je u stvari s napetošću da li sam dovoljno dobar i hoću li se osramotiti. Zatim je pronađen prvi razlog za trošenje energije i podizanje tenzije oko pitanja iz kulture. Onda se to nastavilo na samom ispitu kada je vidio da je većina pitanja iz kategorije koju on ne voli jer smatra da se ne ocjenjuju kako bi se mogla. Onda je baš u toj kategoriji imao zadatak koji opisuje otok na kojem on ljetuje od svog rođenja…. Emocije svih mogućih oblika, straha, srama, uzbuđenja, ljutnje, iznenađenja… sve je to on doživio u par dana i na samom ispitu.
Upravo je ovo najčešća situacija koju susrećem na poslu i timovima s kojima radim.
Umjesto fokusa na zadatak, mi vrlo lako pronađemo distrakciju koja će nam ubiti vrijeme potrebno za odrađivanje zadatka.
Onda najčešće još malo odgodimo rad na zadatku. Onda ga krenemo raditi, ali nismo u potpunosti usmjereni na isti već i dalje brojimo što je sve tu bezveze. Na kraju, gotovo za svaki zadatak mislimo da smo mogli bolje i da je šteta što nismo imali više vremena, što se nismo bolje pripremili….. Rijetko kada istaknemo da je šteta što smo toliko lamentirali o nekoj nevažnoj temi i situaciji za koju smo znali da barem u tom trenutku nije rješiva.
Prvi neslužbeni rezultati ukazuju na to da je Josip postigao dobar uspjeh na ovom natjecanju i na rang listi svoje škole je drugi. Ima bod manje od prvoplasirane osobe.
Njegov komentar na to je bio: „Ova ili ovaj koji je prvi sigurno nije cijeli vikend pisao zadaćnicu iz Matematike i čitao lektiru.“
„Nije, jer je možda to odradio/la prije vikenda.“ glasio je provokativan komentar Josipove mame.
Nadam se da će vas ova priča inspirirati za obraćanje pažnje na ove male gremline koji nam jedu vrijeme i energiju. Ova Josipova priča zanimljiva je i s aspekta slušanja. Naime, on zadatke čitanja s razumijevanjem nije slušao ili je imao tendenciju ne slušati na način da ih je čitao i imao svoje ideje što bi trebalo, a ne ono što je tekst govorio.
Imate li dodatnih pitanja, komentara, prijedloga, pišite mi u rubriku komentara ispod teksta ili mi se obratite porukom na info@andrejatonc.hr.