Važan dio našeg identiteta su sjećanja. Moje žensko pismo u prvoj priči piše o jednoj vazi i sjećanju na djetinjstvo i mamu.

Priča nastala mojim promatranjem svijeta i načina na koji često opstruiramo sami sebe. Ovo je priča o izgovorima i priča o prilikama.

Nema uspješne formule kako biti bolji roditelj. Postoje mnogi korisni savjeti i pregršt iskustava o kojima učim.

Ovo nije priča o tome treba li nam edukacija. Ovo je priča o dilemama koje nas muče pri donošenju konačne odluke o investiranju u edukaciju.

Na pisanje ove priče potaknuo me trenutni mentorski angažman sa nekoliko mladih djevojaka, lavica na početku karijere. Vrijedne, predane...

Moja priča o vizualnom identitetu je kao ona situacija kada se unaprijed pripremite za odlazak frizeru. Fino dođete sa fotografijom neke...

Treba li ured jednoj konzultantici? Koliki joj ured treba? Na kojoj lokaciji? Hoće li to samo biti prostor za njen rad ili će u tom...

Već dugo se spremam pisati ovu priču i stalno zaključujem kako će biti preduga, pa odustanem, tražim novi koncept i stoga sam odlučila...

Imam vam nešto za reći, sigurna sam više no ikad da smo danas zreli za promjene! Svakim danom se sve više okrećemo sebi i pitamo se što...