Moja priča o vizualnom identitetu je kao ona situacija kada se unaprijed pripremite za odlazak frizeru. Fino dođete sa fotografijom neke filmske zvijezde i pokažete kakvu frizuru želite. Eh, ali onda ispadne da je vaša kosa previše tanka, pa se stoga ne mogu oblikovati željene šiške ili imate malo crvenog pigmenta, pa onda boja ne ispadne kao ona koja je na fotografiji ambalaže za boju.
„Želim izraditi posjetnice, memorandum i kuverte! Važno mi je da one odražavaju moju osobnost. Moje boje su bordo, zagasite boje jeseni. Vidite kao što sam upravo odjevena. Dolčevita boje višnje i sako sitno kariranog uzorka u kojem uz crnu i bijelu prevladava opet tamno crvena.“
Prva dizajnersko rješenje uključivalo je zanimljiv koncept posjetnice koja se rastvara, kao mala mapa, pa može stajati i na stolu. No, predložene boje bile su crna i narančasta.
Kako da vam kažem, ne znam koju boju od te dvije manje volim!
Tada sam prvi put našla u situaciji pregovora da usluga koju plaćam ne izgleda baš kako ja želim, ne daje mi traženi rezultat i danas vam mogu reći da još uvijek kada se radi o vizualnom identitetu, taj proces uvijek bude neka borba.
Ja bih uvijek da to sve nekako izgleda fino i elegantno, decentno, a onda mi sve lađe potonu kada dobijem ponudu za dizajnerske usluge, a pogotovo onu za tisak tog što ja želim da izgleda decentno.
Taman dogovoriš sve sa dizajnerom, ali onda tiskara ima problem formata, pa to onda više košta… Onda krenu drame oko papira, pa nema baš taj koji vama treba, ali ima nešto drugo. Koverte su drama za sebe. Obavezno upozorenje je da postoji velika vjerojatnost kako boja neće izgledati kao ona koja je na dizajnerskom rješenju jer eto, kao i u slučaju pigmenta kose, tako isto ne možemo biti sigurni kako će boja reagirati na odabranom papiru….
Uz to sve, svi vam daju do znanja da im idu na živce ti mali klijenti kao što ste vi jer je to isto posla kao i za velike, a vi uzimate malu količinu i tako…. vrtite se u krug, cijene rastu.
Platite 1,000 EUR-a logo koji vam se nakon par godina ne sviđa. Onda želite novi logo, pa dobijete ponudu od 300,00 EUR-a. No, onda vam taj dizajner ne zna pripremiti kako da koristite logo u Wordu, a da to lijepo izgleda. Onda prođe neko vrijeme, dođete do nekog novca, pa hajde da pokušamo ponovno. Inače, neki dizajneri samo promjenu imena i prezimena na posjetnici koju su dizajnirali naplaćuju oko 70 EUR-a.
Sada već znam kako treba komunicirati sa dizajnerom. Tražim preporuke, biram, dobijam ponovno ponudu od 1,000 EUR-a koja se za dizajn još dodatnih materijala (jer sada želim i bilježnice, olovke, post-it blokiće, naljepnice…) penje za još 1,000 EUR-a.
Presretna sam! Dobila sam dizajn koji mi se sviđa. Onaj fini, decentni. Bilježnice su tako elegantne, a tek olovka….
No eto, danas nakon dvije godine od izrade novog vizualnog identiteta, ponovno imam samo posjetnice, memorandum i kuvertu. Ponude rijetkih tiskara koje su mi odlučile dati ponudu za sve što sam željela tiskati su prelazile desetak tisuća eura. U prosjeku bi tisak jedne bilježnice koštao 15 EUR-a.
Dizajner je nekoliko puta revidirao predložena rješenja na jeftinije verzije, no cijene tiskara su i dalje bile zamrznute i ogromne. Ukratko, da bi tiskala cca 500 komada bilježnica, post-it blokića i olovke trebalo bi mi oko 15 tisuća EUR-a!
No, to nije sve! Većina tiskara uopće nije odgovorila na moj upit za cijenu. Čak ni prijatelji od prijatelja koji imaju tiskare nisu trošili vrijeme na pisanje odgovora. Meni osobno posebno zanimljivo je bilo to što nisam dobila niti jedan odgovor, komentar kao npr. „Žao nam je što nam je vaša ponuda preskupa. Ukoliko želite, možemo porazgovarati i pronaći neko povoljnije rješenje.“
Naravno, to je totalno nerealno očekivanje u situaciji kada mi većina nije niti odgovorila na upit za dostavom ponude. Kontaktirala sam i male i velike, i one iz Zagreba, ali i drugih dijelova zemlje.
Do sada sam o vizualnom identitetu i povezanim troškovima naučila sljedeće:
Moram odvojiti vrijeme za rad na definiranju jasne slike vizualnog identiteta.
Ukoliko nisam uporna i jasna u komuniciranju onoga što mi se (ne) sviđa, neću dobiti rješenje koje ću s veseljem koristiti.
Svakako trebam pronaći frenda koji ima tiskaru ili frenda koji ima jako dobrog frenda koji ima tiskaru.
Ukoliko je vaš željeni proizvod van standardne ponude tiskara, to onda jako puno košta. Znači, može logo na već gotove bilježnice. Može logo na one tanke, šminkerske kemijske sa gumicom na vrhu za rad na mobitelu, ali ne može obična drvena olovka u pastelnoj boji s vašim imenom i prezimenom. To je skupo i najčešće vam kažu kako jednostavno nema takvog proizvoda.
Postoje i skroz zgodne verzije on-line programa koji vam pomažu da sam izradite logo.
U vrijeme pandemije i isključivog on-line poslovanja posjetnice, memorandumi i koverte skupljaju prašinu. Vodite računa kako ih skladištite.
Poznajem ljude koji su traženi na tržištu, imaju posla i veliki broj klijenata, a imaju jedva posjetnicu iz kućne izrade. No, i dalje ću biti ljubomorna na one koji imaju lijepe bilježnice i olovke.
Tema koja se decentno nadovezuje na ovu je priča o web stranici. Predlažem da to onda bude priča broj 4.