Jutros čitam kratku objavu prijateljice. Dijeli lijepu priču. Primjer načina rada jedne učiteljice.
Uz komentare pohvale i slavljenja takvog sada već zaboravljenog pristupa u radu, slijedi i niz komentara:
- Super je to, ALI kod nas to teško može proći.
- Jako lijepo, ALI ja znam puno onih koji to ne bi mogli.
- Odlično, ALI takav način rada je stvarno rijedak.
Dali smo potvrdu koju onda osporavamo.
- Nemojte me krivo shvatiti, super je to, ALI ja stvarno mislim da u našoj organizaciji to nije moguće.
- Blago njima! Kako su oni uspješni! Ah, ALI kad mi nemamo tih sredstava.
- Ja bih rado pokušala, ALI sada stvarno nemam vremena.
Sve je super, sve se razumijemo, ALI ostane taj osjećaj nelagode, izgovora, nečeg nedefiniranog….
Određeni komunikacijski obrasci snažno su uvriježeni, koristimo ih nesvjesno. Sada se već na ALI šalimo i kad slušamo neku priču, osobito dobru priču jer čekamo kada će se dogoditi ALI i preokrenuti završetak priče.
Nakon što sam čula priču o ovom komunikacijskom obrascu, započela sam odmah, kad god sam svjesna moje komunikacije primjenjivati MEĐUTIM, STOGA i sl. umjesto ALI.
Naime, ove riječi u pravilu potiču na akciju, otvaraju komunikaciju. Ne „ubijemo“ komunikaciju odmah. Ponekad jednostavno skroz izbacim drugi dio rečenice. Ostanem samo na onom PA TO JE SUPER, BRAVO, KAKO DOBAR PRIMJER.
Zadržim dobar osjećaj koji priča donosi i potaknem sugovornika na nastavak dobre priče.
Ukoliko još niste, predlažem vam da isprobate ovaj način male promjene u komunikaciji. Naime, on nas potiče na bolje slušanje naših sugovornika i ohrabruje da našu komunikaciju unaprijedimo. Traži prisutnost, slušanje i usmjerenost ka pozitivnom i akciji.
Za sva pitanja i iskustva iz prakse obratite mi se na info@andrejatonc.hr. Više informacija o mom radu i zanimljivih priča možete pronaći na www.andrejatonc.hr te na Facebook i LinkedIn profilima.