Našu stručnost prodajemo kao uslugu bilo radeći za nekoga (tvrtku/kompaniju, organizaciju, ustanovu) ili kao stručnjak/inja na tržištu.
Razlika u ove dvije pozicije je da li plaću/zaradu primamo mjesečno radeći za neku pravnu osobu koja ima osigurana sredstva za naš angažman ili svaki mjesec trebamo osigurati odgovarajuću količinu sredstava na našem bankovnom računu kako bismo si mogli isplatiti plaću i pokriti troškove poslovanja.
U seriji priča koje slijede predstavit ću vam iskustvo konzultantice koja je sama na tržištu. Sama mora osigurati pružanje usluge i sama mora naplatiti istu kako bi mogla steći uvjete da isplati sebi plaću te pokrije sve troškove koji nastaju pružajući usluge (oprema, režijski troškovi, putni troškovi, troškovi promocije i reprezentacije itd.).
Namjerno koristim termin plaća, a ne honorar jer sam ja zaposlenica sama sebi. Moje iskustvo govori o radu tzv. nezavisne (eng. freelance) stručnjakinje koja je za potrebe poslovanja otvorila d.o.o. Mogla sam otvoriti i obrt, ili udrugu kako su me mnogi savjetovali. Međutim, tada, tamo sada već davne 2006. godine, na početku moje nezavisne karijere sam znala sljedeće:
1. Nemam pojma što znači voditi tvrtku, ali sam mislila da ne može biti kompliciranije od udruge. Uzimajući u obzir zakonodavne promjene koje su obuhvatile udruge u Hrvatskoj, ne mogu reći da je udrugama danas lakše niti da je voditi tvrtku teže. Jedino znam da mi i dalje nije jasna misterija novca koji nije na mom računu, a predstavlja dobit. No, trudim se!
2. Moj otac je bio obrtnik i to je obitelji stalno bila omča oko vrata. Nisam to željela mojoj obitelji. Stalno je neka nelagoda oko poslovanja obrta i stalno nešto nisu dovoljno dobri. Kasnije sam naučila da to nije do obrta već do toga što ste mikro poduzetnička kategorija koju nitko ne doživljava, bez obzira što 99% biznisa čine upravo mali i mikro poduzetnici i što se svi bave njihovim razvojem.
3. Nakon godina iskustva radeći na projektima udruga i neprofitnog sektora, željela sam biti na čistu kako ja želim odraditi posao sa važnim društvenim učinkom, ali se želim okušati i u biznisu. Ne mogu nuditi usluge klijentima kako pripremiti prijedlog projekta i onda se s njima natjecati na istom pozivu za bespovratne potpore. To je razlog zašto nisam željela osnovati udrugu.
Ono što nisam znala te 2006. godine, a mogu vam reći danas. Ukoliko planirate napustiti tzv. stalni radni odnos koji imate i krenuti hrabro na tržište kao stručnjak/inja, napravite to onda kada pogodite veliki posao. Veliki posao znači da ćete barem 6 mjeseci imati osiguran priljev sredstava bilo da je to jedan veliki projekt, klijent, kako god.
U stvarnom životu, ugovaranje poslova i naplata poslova ide puževim korakom, no stoga računi za vaše troškove stižu brzinom svjetlosti.
Imate sigurno dovoljno životnog iskustva i znate kako ne možete u životu sve isplanirati. Možete imati želju, cilj, namjeru. No, kuda će vas život odnijeti, o tome ćete nam samo jednog dana pričati.
U istoj godini u kojoj sam započela rad na mom prvom velikom projektu tehničke pomoći financiranom iz EU sredstava 1) otvorila sam tvrtku, 2) krenula na tečaj orijentalnog plesa, 3) odselila u samo moj stan, 4) pogodila još jedan veliki posao s Uredom Svjetske banke u Zagrebu i 5) ostala trudna! Mislila sam da će mi samo prvi spomenuti projekt biti dovoljan da se bavim njime prve dvije godine nezavisne karijere.
A kaj da vam velim! Ponijelo me! Zaigrala sam se i zavrtila jedan ringišpil života.
Znate što sam tada sigurno znala? Znala sam da imam odlično znanje u području upravljanja financijskim potporama. Znala sam da sam dobra u osmišljavanju i vođenju edukacija i savjetovanja. Znala sam da mogu napisati puno monitoring izvještaja dok uvjeravam moju liječnicu kako čuvam trudnoću i ne landram okolo.
Poruka ove priče je:
1. Kreni na tržište ukoliko znaš da možeš. Ne brini o svima onima koji pričaju da to rade. Većina nema pojma o čemu pričaju. Samo se prodaju.
2. Pogodi posao koji te financijski pokriva barem 6 mjeseci.
3. Istina je da ćeš stvarno morati puno raditi.
Tema naredne priče je zabluda izjave: „Odabrali su me!“. Priča govori o tome što znači kada vas netko pozove na suradnju, kada ste napokon odabrani i što nikako ne smijete zaboraviti u procesu željenja da vas netko odabere.
Čitamo se za tjedan dana!