„Kupila sam si gramofon i stiže mi za koji dan!“ podijelila sam ovu vijest s mojim ukućanima. Već dvije godine imam tu želju, od kada sam ustanovila da još uvijek imamo komplet obiteljskih ploča. Od singlica do longplejki. Slušali smo ih u raznim prigodama, a na ponekim obiteljskim fotografijama vidljive su hrpe singlica pored gramofona, što samo govori kako nam nije bilo teško mijenjati jednu za drugom ili puštati ih iz početka.
Moj otac se odmah uhvatio na priču i započeo s pitanjima: „Gdje si naručila? Koja je cijena? Ima li gramofon već ugrađene zvučnike?“
„Naručila sam onaj u malom koferu, retro izdanje, baš je praktičan. Ima zvučnike. Jednostavan i ima to što je meni dovoljno. Svakako ne zauzima previše mjesta. Cijena s dostavom iz Njemačke je 379,00 kn.“
„Nemoguće, pa u Narodnim novinama je skoro 500,00 kn!“ izjavio je moj otac.
„Da, znam. U NAMA-i je isti takav također toliko. U nekolicini on-line trgovina cijena mu je i do 700,00 kn.“ pojasnila sam.
O čemu smo ovdje moj otac i ja razgovarali? Naša priča je tipična, jednostavna, svakodnevna priča o istraživanju tržišta. Nakon što sam pogledala ponudu gramofona, usmjerila sam se na najjeftiniju opciju koja ima ono što je meni bilo važno. U ovom slučaju to su bili ugrađeni zvučnici.
Pogledala sam ponudu na internetu i u nekolicini trgovina u mojoj blizini. Nikakav poseban napor, a prikupila sam dovoljno informacija kako bih utvrdila po kojoj cijeni i od koga mogu kupiti željeni gramofon.
Što radite kada kupujete nove cipele?
Idete od trgovine do trgovine i gledate ponudu, isprobavate, raspitujete se gdje ima dobra ponuda….
To isto radite i kada kupujete namještaj, tehniku, tražite novog frizera…
Kako to da onda taj isti princip ne primjenjujete kada pripremate proračun projekta? Kako to da onda te iste radnje niste proveli prije nego ste objavili natječaj za nabavu u okviru vašeg projekta?
Ovaj razgovor vodim već desetljećima sa korisnicima financijskih potpora (grantova). Kada o ovoj temi pričam u okviru pripreme projektnog proračuna, onda u pravilu slušam komentare kako je to normalno, pa naravno da ćemo provjeriti koja je situacija na tržištu. No, kada dođem u monitoring projekta, konkretnog pisanog traga (pa makar i print screen, neka bilješka) o tome kako se istraživalo tržište najčešće ne postoji.
Što je u stvari problem?
Kad govorimo o manjim projektima problem je najčešće da oni sada u provedbi nemaju dovoljno novaca zato jer nisu provjerili cijenu i uvjete poslovanja već su odokativno odredili iznos troška. Vodili su se prijašnjim sličnim troškom ili su pitali kolege koji su već radili nešto slično.
Također, najčešće im nedostaju i informacije o popratnim troškovima ili uslugama koje se moraju provesti, a da bi se npr. neki uređaj stavio u funkciju. Tako se polako stvara jedan problem, a koji se mogao riješiti da se kontaktiralo nekoliko potencijalnih ponuđača u procesu razvoja prijedloga projekta, a svakako prije početka procesa nabave.
To sve naravno povlači za sobom situaciju u kojoj je natječajna dokumentacija nejasna, nedorečena, a onda u daljnjoj zavrzlami to za posljedicu ima da ugovorimo posao, kupimo nešto i onda nismo u mogućnosti to upotrebljavati jer nam nedostaje infrastruktura, trening, osoblje itd.
No, istraživanje tržišta nije jedina i isključiva formula uspjeha. Ona je samo značajan čimbenik za dobru pripremu i za pravdanje naših postupaka. Dokazivanje što smo sve odradili prije nego smo se susreli s poteškoćom. Tako treba razmišljati u provedbi EU i svih sličnih vrsta projekata. Kako ćemo donatoru dokazati zašto je nešto tako kako je. Zašto toliko košta, zašto smo baš to kupili, zašto smo nešto napravili ili nismo napravili. Zato donosimo odluke u pisanom obliku, radimo zabilješke, čuvamo dokumentaciju i osobito korespondenciju.
Tijekom monitoringa većih projekata, onih koje provode ministarstva imala sam prilike vidjeti i situacije u kojima su konačni proračuni projekata bili znatno veći od stvarnih tržišnih troškova.
Što se dogodilo u ovom slučaju?
Institucije su provele istraživanje tržišta, sve kako treba. No, tijekom tog postupka, ponude koje su dobile su bile znatno više od ponuda koje su pristigle na natječaj. Znači, ponuđači su, znajući da se radi o istraživanju tržišta slali znatno skuplje ponude. Međutim, kada su se u praksi objavili natječaji za tu istu robu, usluge itd., pristigle ponude bile su znatno jeftinije.
Sada opet imamo problem jer se stvara veliki višak novca (jer se radi o velikim projektima i nabavama) i postavlja se pitanje kako ste proveli istraživanje tržišta. Bila sam svjedok kritika Europske komisije baš u slučaju Hrvatske po tom pitanju. Međutim, u ovoj situaciji institucije su imale upravo te dokaze koje vam spominjem. Imale su izvještaje o istraživanju tržišta i kao dokaze ponude sa cijenama znatno višim od iznosa koji su bili navedeni u ponudama pristiglim na natječaj.
Ukoliko se zadržimo samo na ovim pitanjima i samo na informacijama koje smo dobili iz medija po pitanju uhićenja i optužbi za upravljanje sredstvima iz EU fondova u Hrvatskoj u slučaju bivše ministrice nadležne za EU fondove i regionalni razvoj, i ravnatelja institucije nadležne za financiranje i ugovaranje EU projekata, možemo zaključiti kako je nepravilnosti u ovom slučaju bilo moguće utvrditi već samo postavljajući dva osnovna pitanja, a to su:
Zašto vam je potreban ovaj software? (više o ovom pitanju možete pročitati u prijašnjem članku: „Zašto vam treba ovaj trošak?“), i
Koji su nalazi postupka istraživanja tržišta? ili jednostavnije „Kako ste utvrdili po kojoj cijeni i od koga biste mogli kupiti ovaj software?“
Podsjetimo, nalazi koji optužuju bivšu ministricu RH nadležnu za EU fondove i regionalni razvoj te ravnatelja agencije zadužene za financiranje i ugovaranje EU projekata navode između ostaloga kako je istraživanjem tržišta utvrđeno da se isti predmet nabave (u ovom slučaju software) može nabaviti po otprilike pet puta nižoj cijeni.
Imam još jedno pitanje za vas. Ukoliko ponovno pročitate uvod i moju priču o kupnji gramofona, koji iznos od navedenih cijena gramofona biste stavili u proračun vašeg prijedloga projekta i zašto?
U sljedećoj priči iz moje prakse monitoringa EU projekata pišem o izazovima korisnika potpora u pripremi natječajne dokumentacije.
Za sva pitanja, savjetovanja i edukacije obratite mi se na info@andrejatonc.hr. Više informacija o mom radu, iskustvu i priče na temu upravljanja projektima možete pronaći na www.andrejatonc.hr.