• Andreja Tonč

A zašto nekoga ne angažiraš?

Kako se moj posao razvijao, tako mi je prilazilo sve više kolega i kolegica, prijatelja i prijateljica sa idejom kako bi mi mogli raditi nešto zajedno. Točnije, kako bi mogli raditi sa mnom ili za mene. U to vrijeme nisam sebe doživljavala kao brend već sam išla ka tome da moj d.o.o. širim i tako razvijam poslovanje.


I tako, počeli su se u mom uredu redati ljudi dobre volje, ali kratkog trajanja. Najdulji vijek trajanja bio je 3 mjeseca. Bilo je nama fino jer sve su to moji dragi ljudi i mi smo si i danas još jako dobri.


No, kad smo ogolili kako ćemo potrošiti naš super pogođeni honorar, oduševljenje je splasnulo! Jedno je kada pogađaš gažu dok imaš stalni izvor primanja, a drugo je kada se on mora dijeliti na razne stavke koje ne uključuju nove cipele. Uz to, stalno taj prihod moraš razvlačiti kako bi duže trajao jer kao što smo već zaključili u prvoj priči, računi stižu brže nego naplata potraživanja.


Nadalje, oni koji su dobri kao vi već imaju svoj biznis. Nema potrebe da rade s vama. Točnije, vi ih niti ne možete platiti. Osim ukoliko se dogodi prilika da zajedno uđete u posao, ali to je neka druga, vrlo rijetka priča.


Dakle, dolaze vam ljudi koji žele raditi s vama. Za početak žele učiti od vas. No, žele i biti dobro plaćeni. U pravilu, skoro kao i vi. Ili žele odrađivati svoje gaže preko vaše tvrtke, ali po mogućnosti bez provizije….


A što je s referencama? A što je s kvalitetom njihove usluge?


Slična je situacija kada nekoliko poslova krenu u isto vrijeme ili neke odbijate jer vas svi zovu u isto vrijeme…. I što onda? Zašto ne angažiraš nekoga?

Zato jer taj netko nije Andreja! Taj netko ne može doći i održati radionicu za koju ljudi žele da ju održi Andreja. Taj netko ne može otići u monitoring umjesto Andreje, a ukoliko Andreja i angažira nekoga da nešto napiše umjesto nje, ona to mora pregledati jer tvrdi da je upravo to ona napisala! I što onda kada Andreja zaključi da to nije dovoljno dobro? Nema se najčešće više vremena i Andreja mora sjesti, zagrijati stolicu i završiti posao. Gdje je onda tu računica?


Dugo me to mučilo i predstavljalo moj osobni neuspjeh. Kako ja toliko kompliciram?


Zahvaljujući kolegama iz Srbije koji su mi počeli još 2013. godine govoriti da zašto se time zamaram jer sam brend sama za sebe, počela sam sagledavati priču iz drugog ugla. I stvarno, od te godine počela sam graditi one-woman show priču.


Kada sam stavila nove naočale, shvatila sam da oni koje smatram uspješnim konzultantskim tvrtkama u stvari niti nemaju te stručnjake. Samo ih podugovaraju. Naravno, preskupo je imati stručnjake stalno zaposlene. Onda sam otkrila da svojim klijentima obećavaju prilike za koje kasnije imaju opravdanje kako je eto bila stvarno jaka konkurencija i zato baš njihov projekt nije dobio potporu. Istina je da su oni naštancali 50 istih projekata. Napravili su ponudu koju je tržište prihvatilo, a uključivala je pripremu prijedloga projekta za EU sredstva za svega par stotina eura. Od 50 prijedloga projekata, 2 su dobila sredstva jer su se sa samo 2 i ozbiljno bavili.


I tako, onda ustanovite da strategije, prijedloge projekata, poslovne planove i slično pišu studenti. Znate kako sam to saznala? Tako što mi je došla tvrtka kojoj sam ja bila preskupa i previše sam ih ispitivala o tome što žele, i previše sam im pričala što mogu očekivati da će se dogoditi u cijelom procesu. Angažirali su jako ime u hrvatskom konzultantskom svijetu. Oni nisu bili tako zamorni kao ja. Međutim, dogodila se situacija da je klijent odlučio pročitati proizvod koji je dobio i sam zaključio kako je to ispod svake razine.


I kaj sad? Sad imate i vremena i novaca? Kak' bi rekao moj otac koji je bio soboslikar: „Buš išla delati popravke mušterijama kojima si bila skupa. Sad buju imali novaca i za ovog prije tebe i za tebe.“


„A zašto nekoga ne angažiraš?“ snažno je povezano s našim osobnim integritetom stručnjaka/inje i ja zato ne angažiram druge da bi odradili posao za koji netko želi da ga odradim ja.


Sve do nedavno imala sam podršku samo za administrativne poslove. Unazad godinu dana imam podršku za poslove prikupljanja i analize podataka. Uzimam samo ono što mogu odraditi. Moja skromna matematika mi za takvo poslovanje daje pristojan rezultat u plusu i osobno zadovoljstvo.

Poruka ove priče je:

1. Pružati usluge sam/a ili biti mali/a ne znači da manje vrijediš.

2. Klijenti žele uslugu od najbolje/g.

3. Budi brend kojemu bi platio/la više.


Tema naredne priče je „Trebamo li klijentu reći što ne valja?“. Ovo je priča o mom početku i kako sam skoro izgubila priliku za edukaciju koja me pogurala u konzultantski svijet. Mladenačka naivnost i biti svoja se isplatilo te predstavlja jednu od formula mog uspjeha.

Čitamo se za tjedan dana!


#gospođakonzultantica #mojapričaorazvoju #andrejatonc #mentorstvo #coaching #savjetovanje #edukacija