Naša ideja će prerasti u dobar EU projekt ukoliko je temeljena ne stvarnom problemu i povezana sa dugoročnom vizijom.

Kada se priprema EU projekt? Što najčešće trebamo osigurati unaprijed za uspješnu pripremu projekta? Saznajte više u ovom savjetu.

Ovo nije priča o tome treba li nam edukacija. Ovo je priča o dilemama koje nas muče pri donošenju konačne odluke o investiranju u edukaciju.

EU projekt je pojam koji ima različito značenje ovisno da li ste osoba koja živi u zemlji članici EU ili zemlji koja koristi pretpristupnu pomoć EU. Također, EU projekt može biti ponuda, tj. prijedlog projekta temeljem kojega ste dobili bespovratna sredstva (grant), a može biti i npr. ugovor za usluge, radove ili nabavu robe, u pravilu tzv. projekti tehničke pomoći čiji su korisnici najčešće institucije. Isto tako, kad pričamo o EU fondovima, naše razumijevanje situacije se u

Moja priča o vizualnom identitetu je kao ona situacija kada se unaprijed pripremite za odlazak frizeru. Fino dođete sa fotografijom neke filmske zvijezde i pokažete kakvu frizuru želite. Eh, ali onda ispadne da je vaša kosa previše tanka, pa se stoga ne mogu oblikovati željene šiške ili imate malo crvenog pigmenta, pa onda boja ne ispadne kao ona koja je na fotografiji ambalaže za boju. „Želim izraditi posjetnice, memorandum i kuverte! Važno mi je da one odražavaju moju osobn

Treba li ured jednoj konzultantici? Koliki joj ured treba? Na kojoj lokaciji? Hoće li to samo biti prostor za njen rad ili će u tom prostoru moći održavati sastanke, a možda i edukacije? Možda da otvori trening centar? Dilemama, a pogotovo željama nikad kraja. S jedne strane volim što bih sve to i što me puno toga pokreće i koristim uistinu tu energiju. Međutim, u tom kreativnom procesu treba znati i stati na loptu i vratiti se na pitanje iz osnovnih postavki, a to je: „Čekaj

Već dugo se spremam pisati ovu priču i stalno zaključujem kako će biti preduga, pa odustanem, tražim novi koncept i stoga sam odlučila priču podijeliti u manje. Svaki dan čitam nove objave hrabrih ljudi željnih promjene koji su odlučili ovo vrijeme stajanja iskoristiti za stvaranje. Pokreću se novi poslovi i usluge, mnogi su pronašli nove načine obavljanja posla i dosta je onih koji su donijeli ključnu odluku samostalno izaći na tržite. Dijelim s vama moje iskustvo i sažimam

Ima jedno vjerovanje prema kojemu imati tvrtku znači sljedeće: automatski imaš novca i dobro zarađuješ, imaš barem 10 zaposlenika, voziš dobar auto, sve troškove koje imaš u životu pravdaš preko poslovanja tvrtke i tako varaš državu, ali to je OK jer ipak je lijepo vidjeti ljude da lagodno žive. Možda ćemo i mi tako jednog dana. Već sam vam pisala kako sam prije 15-tak godina, kada sam otvarala tvrtku bila u dilemi koji je uopće oblik pravne osobe pogodan za moje poslovanje.

Ima jedan obrazac ponašanja sudionika edukacija na temu pripreme prijedloga projekata. Taman kada pomislite kako je ljudima već dosta jer su se umorili od vježbanja postavljanja ciljeva, utvrđivanja jasnih rezultata, indikatora i izrade planova aktivnosti, oni živnu. Zašto? Zato jer kao posljednja tema ovakve edukacije je priča o novcu, tj. proračunu. Bez obzira da li osoba sudjeluje na edukaciji zato jer je negdje angažirana kao volonter/ka ili je zaposlena kao administrativ

Sjećam se prve osobe, potencijalne klijentice koju sam odbila. Osjećaj dogovora oko posla je bio mučan. Bila sam tek otvorila ured i započela sa samostalnim radom. Došla je po preporuci i inzistirala da mi plati tek kada ona ostvari uspjeh u svom poslu. Znam, sada ste zbunjeni. Naime, radi se o pripremi projekta. Tema koja kao poslovna prilika zanima mnoge od vas. To je situacija u kojoj klijenti žele dogovor prema kojem će oni platiti vaš rad tek ukoliko njihov prijedlog pro

Kada sam razmišljala o temi ove priče krenula sam od negativnog iskustva kojeg sam uočila zbog učestalog ponavljanja u određenim životnim situacijama. Međutim, u procesu stvaranja priče shvatila sam kako je sam naslov utoliko nedorečen jer promatrajući ga s pozitivnog stanovišta, on naprotiv može biti vrlo poticajan. Stoga, pokušajmo razmotriti dvije priče istog pitanja. Pozitiva „A tko vam je to radio?“ kao pitanje na oduševljenje uslugom stavlja nas u poziciju da se hvalimo

Često mi se jave kolege ili polaznici mojih edukacija kako bi mi prijavili korištenje neke moje izjave, primjera, materijala i slično u radu nekog drugog stručnjaka/inje. Budu vidno uzrujani i razočarani da kako je to moguće, jesu li me pitali, da li ja to znam itd. Uvijek se tu postavi pitanje: „Što ćeš sada učiniti?“ Moje odgovor je gotov uvijek isti: „Apsolutno ništa!“ Naime, moj stav je da kako sve što pišem i govorim radim sa svrhom upravo kako bi drugi učili, a i ja zaj

Svaka blog rubrika koju pokrenem rezultat je velikog broja ideja koje su se akumulirale vremenom. U početku sam uvijek brinula da li ću imati dovoljno tema nakon prvih pet. Sada vam samo mogu potvrditi kako teme, kao i sve u poslu samo dolazi. Teme dolaze k meni, otkrivam ih u razgovorima s kolegama suradnicima i onima kojima sam mentorica. Naprosto, počeli smo više pričati, a ja nekako svaku temu okrenem u korist nove priče. Za sada mi jako dobro ide povezivanje primjera pos

Jedan od mojih mentora je stručnjak koji apsolutno ništa ne komplicira. Svaki zadatak koji dobije odmah odradi i ima stav: „Idemo ovo odmah završiti i onda radimo što želimo.“ On se npr. u pauzama dok čeka opušta igrajući igrice. Ja naravno nikada ne dođem do te faze jer uvijek imam još nešto negdje za obaviti, i naravno, ja ne igram igrice. Uvijek kada zapadnem u krizu da mi se nešto nikako ne da, sjetim se njega i vidim kako on već odrađuje posao bez lamentiranja i propitiv

Iskustvo s kojim započinjem današnju priču nosi me 30 godina unatrag. Na sami kraj 80-tih kada sam se upisivala u srednju školu. Moja situacija je tada bila specifična jer sam pri tom upisu bila sama. Mama je umrla godinu dana ranije, a tata je hvatao posao za poslom i u to vrijeme je bio na terenu u Moskvi. U to vrijeme nismo bili opterećeni da se netko tko je dobro napisao prijemni i imao donekle pristojne ocijene neće upisati u školu. Znala sam da puno ovisi o tome kako ću

Ima jedna istina o honoraru o kojoj se volim često šaliti, a to je da nam iznos honorara nikada nije dovoljan. Čak i onda kada pogodimo posao po cijeni iznad očekivane, kada je klijent pristao na cijenu odmah, uvijek se nakon nekog vremena pojavi onaj crvi koji te škaklja i propituje da li si mogla više. To je gola istina svih nas! Netko će reći prokletstvo novca, a netko kako je to dio igre. Nas samih sa sobom, nas protiv vas, njih i tako u krug. Smeta nas kada drugi komenti

Jedno od pitanja na koje do danas nisam dobila odgovor je zašto onima koji kupuju intelektualnu uslugu treba 30, 45, pa čak i 60 dana da bi platili uslugu nakon isporuke. U slučaju razvojnih projekata najčešće nije dovoljno da vi pružite uslugu nego tada još nekolicina ljudi (od kojih većina niti ne zna tko ste vi, što ste i kada radili) treba staviti svoj potpis na vašu satnicu kako bi potvrdili da ste vi posao radili. Tako da onda često od vremena kada ste vi uslugu uistinu

Stručno znanje da ga tako nazovemo je samo djelić priče koju treba imati jedan konzultant/ica. Ostalo su godine iskustava u kojima ste sretali ljude, doživjeli paradokse i uspjehe koje ne možete ponoviti jer su promjene brze i formula uspjeha danas možda neće vrijediti sutra. Doživjela sam da nudim besplatne edukacije na temu EU fondova i pripreme EU projekata u centru Zagreba za male i srednje poduzetnike i da jedva okupim grupu od 20 sudionika. Doživjela sam da u Slavoniji

Za uspješan početak moje konzultantske karijere zahvalna sam osobi imena Ivana Laginja koja je u ključnom trenutku selekcije za jedan intenzivan trening za trenere stala u moju obranu i izgovorila: „Mi želimo stvoriti grupu ljudi koja će podučavati i savjetovati druge. Ti ljudi moraju kao Andreja Tonč biti u stanju reći što je to što ne valja.“ Priča se događa 1998. godine. Tada imam 22 godine i upravo sam diplomirala. U prezentaciji koju sam držala u tom selekcijskom procesu

Kako se moj posao razvijao, tako mi je prilazilo sve više kolega i kolegica, prijatelja i prijateljica sa idejom kako bi mi mogli raditi nešto zajedno. Točnije, kako bi mogli raditi sa mnom ili za mene. U to vrijeme nisam sebe doživljavala kao brend već sam išla ka tome da moj d.o.o. širim i tako razvijam poslovanje. I tako, počeli su se u mom uredu redati ljudi dobre volje, ali kratkog trajanja. Najdulji vijek trajanja bio je 3 mjeseca. Bilo je nama fino jer sve su to moji d